Svjetski Dan prava potrošača 2002

Zastupanje interesa potrošača bitno je za stvaranje djelotvorne potrošačke politike, pored

prikladnih propisa i osvješćivanja svakog pojedinca putem edukacije i informiranja. Zastupanje je

kritična komponenta dobre vladavine koja potrošačima jamči uključivanje u stvaranje propisa na

nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini.

U pravima potrošača koje je 1962. proglasio američki predsjednik John Kennedy - koje je

kasnije proširila Svjetska organizacija "Consumers International" (čiji je član Hrvatska udruga za

zaštitu potrošača- HUZP) - svakako treba istaknuti pravo na zastupanje i pravo da (potrošač) bude

saslušan."Po definiciji potrošač je svaki od nas", kaže Kennedy, i nastavlja: "Potrošači su najveća

gospodarska skupina koja zadire i pogađa skoro sve javne i privatne gospodarske odluke...Ali, to je

također jedina važna skupina čija se gledišta često ne uzimaju u obzir."

Pravo na zastupanje trebalo bi jamčiti da interesi potrošača budu podržavani prigodom izrade i

provođenja vladine politike, kao i u trgovini proizvoda i pružanju usluga

Pravo na zastupanje

Djelotvorno zastupanje potrošača trebalo bi osigurati da potrebe svih ljudi budu uzimani u obzir

kada se kroji politika koja izravno utječe na njihove živote. Jačanjem glasa pojedinca, zastupanje

doprinosi dobroj vladavini i postizanje socijalne pravde. To doprinosi boljim i trajnijim odlukama.

U smjernicama Ujedinjenih naroda o zaštiti potrošača ističe se pravo potrošača da se kao zakonita

potreba čuje njihov glas na međunarodnoj razini. U tim se smjernicama vlasti pozivaju da

doprinesu i pomognu stvaranje organizacija potrošača, ali i da im se pruži mogućnost isticanja

stajališta u procesu donošenja odluka koje se tiču potrošača. Udruge potrošača koristile su ove

smjernice da promiču propise koji im omogućuju zastupanje pred sudovima, u procesu izrade i

donošenja zakona i u provođenju programa za zaštitu potrošača. I HUZP je ljeti 1998. godine

izradio prvi nacrt Zakona o zaštiti potrošača i dao ga 'u proceduru' putem Ministarstva

gospodarstva, ali ni do danas Hrvatski sabor ga nije usvojio.

Pravo na zastupanje nije retorika

Djelotvorna potrošačka politika oslanja se na prikladne propise koji promiču ovlaštenja potrošača

putem edukacije, informiranja i zastupanja. No, stvarno zastupanje ne sastoji se samo od

uključivanja stručnjaka u forume ili javne konzultacije. Ono zahtijeva stalno angažiranje da

bi se očekivanja i stajališta potrošača uzimali u obzir, jer je to bitno za donošenje dobrih odluka.

Stvarno zastupanje također je temeljni izazov za one koji su zaduženi da zastupaju potrošače. Oni

uvijek trebaju imati na umu koga i zašto zastupaju. Zastupanje se treba temeljiti na istraživanju i na

aktivnim mjerama koje će pronalaziti stajališta potrošača čiji se glas inače ne bi čuo. A to treba

postići kroz konzultacije i dijalog.

U demokratskim zemljama vlade su prepoznale doprinos zastupanja potrošača u postupku

donošenja dobrih odluka. To još nije slučaj u našoj zemlji, unatoč deklarativnoj izjavi suradnje s

udrugama civilnog društva u Programu Vlade Republike Hrvatske. U svijetu se također potiče

zastupanje potrošača da bi se smanjio rizik neuspjeha na tržištu zbog manjkavih ili varavih

informacija. Probitak je obostran, jer na taj način jača položaj potrošača prema proizvođačima

na tržištu, a proizvođači dobivaju točne i pravovremene podatke potrebne za njihovu poslovnu

politiku.

Pokazalo se da je zastupanje potrošača mehanizam potreban u slučaju neuspjeha vlasti ili propisa i

kada političari zakažu u identifikaciji i promicanju interesa potrošača. Stvarno zastupanje zahtijeva

dugotrajnu potporu zastupanju potrošača.

Zapreke

Brojne se zapreke postavljaju pred djelotvorno zastupanje. Načelna je zamjerka da čelnici koji

zagovaraju zastupanje imaju slabu osnovu u svojoj potrošačkoj organizaciji.. Malo je udruga koje

su se uspjele omasoviti. Većina ima samo ograničen broj članova, a neke čak i ne teže

omasovljenju. A što je članstvo brojnije, jača je i moć udruge.

Jedan od razloga za takvo stanje je činjenica da je interes potrošača raznolik. Premda smo svi mi

potrošači, bilo bi logično da smo također i članovi neke udruge za zaštitu potrošača. Međutim,

mnogi ljudi još ne shvaćaju da su (i oni) potrošači. Naime, potrošnja je zapravo nešto što ljudi čine,

a ne nešto što ljudi jesu.

Konzultacija je bitan čimbenik djelotvornog zastupanja, a odsutnost značajnog članstva ili drugi

način konzultacije s potrošačima ugrožava sposobnost zastupanja njihovih interesa.

U svijetu se broj organizacija za zaštitu potrošača naglo širi. Zbog uviđanja važnosti potrošača i

njihovih zahtjeva i potreba u društvu, pokret potrošača se širi i na političke stranke, sindikate,

udruge umirovljenika i poslovodne skupine. Oni osnivaju 'klubove' potrošača i svojataju pravo na

zastupanje interesa potrošača.

Zastupanje potrošača zahtijeva kompromise. Sudionici u takvom kompromisu trebaju dokazati svoj

'legalitet'. Obraniti kompromis znači argumentima dokazati drugoj strani istinitost i opravdanost

tvrdnji koje se izriču. Zastupanje potrošača izlaže se opasnosti od 'kooptiranja'. To je trend koji se

često pripisuje regulatornim agencijama koje u početku dinamički zastupaju javni interes, da bi se

kasnije pretvorile u nedjelotvorne birokracije. Dokaz su brojne agencije, zavodi, vijeća i uredi u

našoj zemlji, koji umjesto da zaštićuju potrošače, nisu ništa drugo već ispružena ruka Hrvatskog

sabora, Vlade, ministarstava i lokalne samouprave. Ipak treba priznati socijalnu stranu kooptiranja,

jer ono omogućuje djelotvornije zastupanje.

U mnogim zemljama - ali ne i u Republici Hrvatskoj - udruge potrošača su prihvaćene kao sastavni

dio mehanizma donošenja i provođenja potrošačke politike. One su zapravo skupine koje vrše

pritisak na tijela vlasti. No, u zemljama u kojima vlast omalovažava organizacije potrošača, otežano

se dobivaju informacije i nedostaje uključivanje u proces konzultacije. A posljedica je da se

stajališta potrošača ne uzimaju u obzir.

Čime se još bave udruge potrošača ?

Udruge za zaštitu potrošača bave se veoma raznolikim problemima. Oni se kreću od nelojalne

konkurencije, komunikacijskih i informacijskih tehnologija, preko socijalne problematike i

siromaštva, praćenje kretanja cijena i ravnopravnost spolova, pa do financijskih usluga i prometa.

No, za djelotvorno bavljenje svim tim i drugim nespomenutim problemima potrebni su snažni

pokreti potrošača. Odsutnost takvih snažnih pokreta ograničava sudjelovanje potrošača u procesu

donošenja odluka u pitanjima koja se tiču potrošača. Drugim riječima, potrošači se trebaju izboriti

za uključivanje njihovih predstavnika na svim razinama vlasti: u Odbor za potrošače u Hrvatskom

saboru, u Ured za potrošače pri Vladi RH, u Vijeća za potrošače pri odgovarajućim ministarstvima,

pa do Odjela za potrošače u raznim tijelima lokalne samouprave.

Svjetski 'Dan prava potrošača 2002'

Pred nama je 15. ožujka koji se u čitavom svijetu slavi kao 'Dan potrošača'. To je prigoda da

potrošači dignu svoj glas i zahtijevaju da budu zastupljeni i da se čuju njihovi opravdani zahtjevi.

Ali, ti zahtjevi ne smiju ostati 'krik vapijućeg u pustinji'. Oni se trebaju nastaviti i tijekom cijele

godine. A tek kada će potrošači imati pravo da budu zastupljeni, moći će kazati da su oni i njihove

udruge stekli 'pravo građanstva'.

Pripremila: Tea Malić - 2002-03-11

8 osnovnih prava potrošača

* Zadovoljavanje osnovnih potreba

* Sigurnost

* Informiranost

* Biranje - opredjeljenje

* Zastupanje

* Prigovor i naknada štete

* Obrazovanje

* Zdrav okoliš

TM - 2002-03-11