Poštovani potrošači

 

sada je u fazi donošenje izmjena Zakona o zaštiti potrošača.

Hrvatska udruga za zaštitu potrošača svojim prijedlozima zajedno s ostalim udrugama okupljenim u Savez udruga za zaštitu potrošača Hrvatske želi što bolje zaštititi potrošače.

 

Pritom  nam je potrebna Vaša pomoć i jedinstvo.

 

Predlažemo da na našim web stranicama u rubrici ZAKONI pogledate naše prijedloge, da nam dostavite Vaše prijedloge ako ih imate, a u svakom slučaju da podržite po našem mišljenju četri najvažnija prijedloga:

 

1.   Da na svakom proizvodu mora biti istaknuta cijena proizvoda što je u skladu s Direktivom Europske unije

 

U prijedlogu Zakona o zaštiti potrošača stavak 7. članak 9. navodi se:

«Maloprodajna cijena mora biti napisana na proizvodu, odnosno ambalaži ili na prodajnom mjestu proizvoda, kao i na proizvodu u izlogu. Na proizvodu ili na prodajnom mjestu osim cijene iz stavka 2. ovoga članka, ne smiju se istaknuti druge cijene, osim u slučaju rasprodaje, sniženja te stečaja tvrtke. Cijena za jedinicu prethodno zapakiranog proizvoda ističe se na prodajnom mjestu proizvoda.»

 

Predloženim stavkom maloprodajna cijena ne mora biti napisana na proizvodu ili ambalaži, ako je napisana na prodajnom mjestu – polici.

Jedini način usporedbe je da potrošač usporedi bar kod na proizvodu i na polici, a to je često puta nemoguće jer cijena može biti napisana na polici 10 cm od poda, a brojevi bar koda su premali da bi ih potrošači vidjeli.

Nažalost na takav nejasan način isticanja cijena potrošač može biti doveden u zabludu.

 

DIREKTIVA 98/6 EZ od 16.02.1998. zahtjeva da se cijena nalazi na proizvodu, a jedinična cijena ne mora za sada biti istaknuta.

Zašto Ministarstvo gospodarstva rada i poduzetništva predlaže članak zakona koje je u suprotnosti s direktivom EU???

 

2.   Da svaki trgovac i svaki davatelj usluge moraju imati knjigu žalbe

Predlažemo da se unese članak kojim će se svaki trgovac obvezati da mora imati knjigu žalbe dostupnu potrošaču pod prijetnjom kazne.

Sadašnjim zakonskim propisima knjigu žalbe moraju imati samo davatelji ugostiteljskih usluga.

U knjizi žalbe stranice su označene i svaka stranica ima dvije kopije. Nezadovoljan potrošač upisom u knjigu žalbe jedan primjerak uzima sebi, a trgovac jedan primjerak mora dostaviti Državnom inspektoratu a jedan ostaje u knjizi. Upis u knjigu žalbe je i dokaz da je potrošač uočio negativnosti i prijavio ih. Sada pojedine prodavaonice prilikom žalbe daju list papira da se potrošač žali, a onda taj list papira mogu i baciti jer nema evidencije niti kopije koja bi ostala kao dokaz žalbe potrošaču.

 

  1. Da davatelji javne usluge ne mogu potrošaču koji je u žalbenom postupku uskratiti uslugu (isključiti ga iz mreže) bez pravomoćne sudske presude.

     Danas kada imamo pravnu državu ne smije se dogoditi da davatelji javne     

     usluge naznačene u prijedlogu Zakona mogu obustaviti uslugu    

     potrošačima koji su se žalili na račun. Nažalost sada se to još uvijek dešava.

Smatramo da se javna usluga može obustaviti samo po završetku sudskog spora u kojem je potrošač obvezan nešto platiti i to temeljem pravomoćne sudske presude. Sudski spor mora pokrenuti davatelj usluge.

 

4.   Zastara za sve troškove koji proizlaze iz javnih usluga, kao i za sve troškove  domaćinstva (tzv. režijski troškovi) koji se plaćaju u stalnim mjesečnim obrocima je godina dana.

Prema Zakonu o obveznim odnosima zastara od godinu dana je samo za troškove taksativno navedene. Članak 232. je od riječi do riječi prepisan iz starog Zakona kada nisu troškove domaćinstva obuhvaćali pričuva , slivna vodna naknada, a vjerojatno će u budućnosti biti i novih troškova. Prof. Vilim Gorenc smatra da u troškove domaćinstva spadaju svi troškovi koji se plaćaju u jednakim mjesečnim ratama (režijski troškovi).

 

 

 

Molimo Vas da priloženo  „Pismo Klubu zastupnika“ kopirate  i elektronskom poštom pošaljete na adresu Klubova zastupnika , a da nama pošaljete kopiju.

 

klubsdp@sabor.hr, klubnm@sabor.hr, libra.klub@sabor.hr, klubids@sabor.hr , klubhsu@sabor.hr , klubhsp@sabor.hr , hsls@sabor.hr, klubhss@sabor.hr , klubhns@sabor.hr, klub.hdz@sabor.hr , huzp@zg.t-com.hr

 

Elektronsku poštu potrebno je što prije poslati jer će Zakon o zaštiti potrošača biti vjerojatno na sjednici Sabora u siječnju 2007.g. Početkom rada Sabora informirati ćemo Vas o pristiglim kopijama i odazivu na akciju.

 

Zahvaljujemo Vam jer zajedno smo jači.

 

 

S poštovanjem

 

Tomislav Lončar,

Član Vijeća za zaštitu potrošača

Tajnik Saveza udruga za zaštitu potrošača Hrvatske

Tajnik Hrvatske udruge za zaštitu potrošača

 

PISMO ZASTUPNIKU

 

 

Poštovani zastupnici Sabora Republike Hrvatske,

 

molim da se zauzmete za prijedlog Zakona o zaštiti potrošača u kojem ćemo mi potrošači biti zaštićeni barem kao potrošači u Europskoj uniji u skladu s Direktivama Europske unije.

 

Cijene proizvoda

U prijedlogu Zakona o zaštiti potrošača navodi se:

«Maloprodajna cijena mora biti napisana na proizvodu, odnosno ambalaži ili na prodajnom mjestu proizvoda, kao i na proizvodu u izlogu. Na proizvodu ili na prodajnom mjestu osim cijene iz stavka 2. ovoga članka, ne smiju se istaknuti druge cijene, osim u slučaju rasprodaje, sniženja te stečaja tvrtke. Cijena za jedinicu prethodno zapakiranog proizvoda ističe se na prodajnom mjestu proizvoda.»

 

Predloženim stavkom maloprodajna cijena ne mora biti napisana na proizvodu ili ambalaži, ako je napisana na prodajnom mjestu – polici.

Jedini način usporedbe je da potrošač usporedi bar kod na proizvodu sa cijenom na polici, a to je često puta nemoguće jer se polica može nalaziti 10 cm od poda, a brojevi bar koda su premali da bi ih potrošači vidjeti.

Nažalost na takav način potrošač ostaje nezaštićen i često puta je dovoden u zabludu.

 

DIREKTIVA 98/6 EZ od 16.02.1998. zahtjeva da se cijena nalazi na proizvodu, a za sada jedinična cijena ne mora biti istaknuta.

Zašto Ministarstvo gospodarstva rada i poduzetništva predlaže članak zakona koje je u suprotnosti s direktivom EU???

 

Knjiga žalbe

Također predlažem da se unese članak kojim će se svaki trgovac obvezati da mora imati knjigu žalbe dostupnu potrošaču pod prijetnjom kazne.

Sadašnjim zakonskim propisima knjigu žalbe trebaju imati samo davatelji ugostiteljskih usluga.

U knjizi žalbe stranice su označene i svaka stranica ima dvije kopije. Nezadovoljan potrošač upisom u knjigu žalbe jedan primjerak uzima sebi, a trgovac jedan primjerak mora dostaviti Državnom inspektoratu i jedan ostaje u knjizi. Upis u knjigu žalbe je i dokaz da je potrošač uočio negativnosti i prijavio ih je . Sada pojedine prodavaonice prilikom žalbe daju list papira da se potrošač žali, a onda taj list papira mogu i baciti jer nema evidencije niti kopije koja ostaje potrošaču.

 

Uskraćivanje javne usluge

Danas kada imamo pravnu državu ne smije se dogoditi da davatelji javne usluge naznačene u prijedlogu Zakona mogu obustaviti uslugu potrošačima koji su se žalili na račun. Nažalost sada se to dešava.

Smatram da se javna usluga može obustaviti samo po završetku sudskog spora u kojem je potrošač obvezan nešto platiti i to po pravomoćnoj sudskoj presudi. Sudski spor mora pokrenuti davatelj usluge.

 

Zastara potraživanja

Zastara za sve troškove koji proizlaze iz javnih usluga, kao i za sve troškove  domaćinstva (tzv. režijski troškovi) koji se plaćaju u stalnim mjesečnim obrocima je godina dana.

Prema Zakonu o obveznim odnosima zastara od godinu dana je samo za troškove taksativno navedene. Članak 232. je od riječi do riječi prepisan iz starog Zakona kada nisu troškove domaćinstva obuhvaćali pričuva , slivna vodna naknada, a vjerojatno će u budućnosti biti i novih troškova. Prof. Vilim Gorenc smatra da u troškove domaćinstva spadaju svi troškovi koji se plaćaju u jednakim mjesečnim ratama (režijski troškovi).

 

 

_____________________________

          IME i PREZIME