Što smo predložili na eSavjetovanju ZOO

U obrazloženju izmjena i dopuna Zakona o obveznim odnosima napisano je da se ono provodi radi bolje zaštite potrošača, a u skladu s  DIREKTIVOM (EU) 2019/771 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 20. svibnja 2019.

Nadalje se navodi u Direktivi „Trebalo bi uskladiti određene aspekte koji se odnose na ugovore o kupoprodaji robe, polazeći od visokog stupnja zaštite potrošača, kako bi se postiglo stvarno jedinstveno digitalno tržište, povećala pravna sigurnost i smanjili troškovi transakcija, osobito za mala i srednja poduzeća („MSP-ovi”).“ Nažalost ne spominju se potrošači.

Nažalost samim prijedlogom izmjena članka 410. posebno u stavku 3. omogućava se oduzimanje potrošačima jednog od najbitnijih prava, a to je pravo na raskid ugovora i povrat novca bez traženja zamjene i popravka.  Kada se radi o novoj stvari ili proizvodu koji je potrošač platio više tisuća kuna on bi morao stvar popravljati.

Sada pojedini trgovci, a i pojedinci u Ministarstvima ne znaju da su potrošači imali pravo odmah na povrat novca radi materijalnog nedostatka, a sada će biti još većih problema jer će trgovci moći odugovlačiti posebno kada se govori o razumnom roku .

Omogućava se kupcu pravo birati između popravka i zamjene stvari OSIM ako bi prodavatelju nastali nerazmjerni troškovi. Koji su to nerazmjerni troškovi , možda sama zamjena novom stvari je skuplja za trgovca nego popravak, pa ćemo stvari popravljati, a to što potrošač ima novu stvar koja je popravljana čija kvaliteta je nerazmjerna onome što je on platio nikoga nije briga. Samo da kapital ne ostane bez jednog centa zarade.

Također se potrošačima oduzima pravo na naknadu štete brisanjem postojećeg članka 424. stavak 2.

Članak 11.Direktive 2019/771 navodi da teret dokazivanja neusklađenosti koja postane očita u roku od godine dana od trenutka isporuke je postojala i u trenutku isporuke robe nije unesen u samu izmjenu Zakona već je ostavljen stari rok od 6 mjeseci (čl.400.stavak 10.)

Daju nam se objašnjenja da treba najprije zamijeniti proizvod ili ga popraviti kako bi se spriječilo zagađivanje okoliša ako se stvari ne bi popravljale.

Naravno niti ta tvrdnja nije točna jer su se promijenila pravna pravila i trgovci više nisu u obvezi osigurati rezervne dijelove za proizvode poslije proteka jamstvenog roka. Sada se pokazalo da potrošači ne mogu nakon isteka jamstvenog roka niti popravljati proizvode mada bi se popravak isplatio.

Na predloženi način se omogućava kapitalistima i trgovcima da nam prodaju škart proizvode jer računaju da ćemo ih morati popravljati. Do sada smo imali i priliku vidjeti i praćenjem rada Europske unije da su nama „na istoku“ prodavali proizvode slabije kvalitete jer mi nismo naučili na bolje !

Shodno navedenom vidljivo je da promjene uopće nisu usmjerene na bolju zaštitu potrošača već na bolju zaštitu kapitala,  a što je u suprotnosti s navedenom Direktivom EU polazeći od visokog stupnja zaštite potrošača !

Poštovani predlagači izmjena i dopuna Zakona o obveznim odnosima, ako je to zaštita potrošača polazeći od visokog stupnja zaštite potrošača prema Direktivi Eu 2019/771 onda nas rađe nemojte štititi jer ipak je bila bolja dosadašnja zaštita kada nas niste štitili i brinuli o zaštiti potrošača, a mi smo imali veća prava.

Nažalost od prvog Zakona o zaštiti potrošača briga za potrošače je bila lošija jer što je bilo dobro u pravnim aktima to je polako maknuto iz istih.

Zakoni –pogledajte prijedloge HUZP-a

You may also like...

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *