Dopis nacionalnom vijeću- jesmo li “fikusi”

Na radnoj grupi za izmjene i dopune Zakona o zaštiti potrošača udruge potrošača su imale pedesetak prijedloga .

Nažalost prijedlozi udruga i nisu naišli na prihvaćanje predstavnika Ministarstva gospodarstva te se opet osjećamo kao marioneta ili fikus ili alibi Ministarstvu da su u novim prijedlozima učestvovali predstavnici udruga potrošača.

Mišljenja smo da bi Ministarstvo gospodarstva kao predlagač izmjena trebalo biti tijelo koje će poštivati ravnopravne odnose između potrošača i trgovaca, a ne da potrošači uvijek budu slabija strana. Naravno smatramo da je odnos neravnopravan i diskriminirajući te da bi se dosta toga popravilo uvažavajući potrošače kao i naše prijedloge kao ravnopravne u odnosu između Ministarstva i trgovaca.

1. Protivimo se registru potrošača koji ne žele dobiti reklamne materijale ili kontakt s trgovcem jer trgovac može imati popise potrošača koji to žele.
2. Tražimo da je trgovac dužan popraviti proizvod u primjerenom roku koji ne smije biti dulji od 15 dana. Zato je dobio koncesiju, a ne da popravlja hladnjak u ljeti 45 dana. Što je uopće primjereni rok?
3. Kada trgovac isplaćuje kamate za bilo što potrošaču to moraju biti zatezne kamate koje priznaje Zakon o obveznim odnosima
4. Ne želimo da nas obmanjuju oznakama na ambalaži posebno o pitanju jamstva
5. Također se zalažemo da potrošač nije taj koji bi trebao financirati izradu vrećica s logotipom trgovca. Ako se baš one moraju naplaćivati onda i nadležna inspekcija treba odraditi svoj dio posla i vidjeti zašto se zatvara tržište vrećica i u većini trgovina (supermarketa) ne mogu se kupiti obične bijele vrećice. Nije li to nezakonito zatvaranje tržišta?
6. Ne želimo da nam se oglasne poruke stavljaju na ulazna vrata stanova jer na njih nismo lijepili naljepnice o zabrani. Eventualno se mogu stavljati oglasne poruke u poštanske sandučiće gdje nema obavijesti o zabrani .
7. Ne slažemo se da nam netko može slati reklamne poruke putem sredstava daljinske komunikacije bez ljudskog posrednika
8. Tražimo da cijena koja se snižava u posebnim oblicima prodaje bude na proizvodu prije sniženja minimalno 30 dana.
9. Tražimo da se javne usluge prošire s uslugama održavanja groblja, krematorija i prijevoza pokojnika, javnih parkirališta i upravitelja zgrada.
10. Cijene javnih usluga moraju biti obračunate temeljem zakonskih propisa, a zakonitost nadgleda nadležno ministarstvo
11. Jedinična cijena po kojoj se obračunava javna usluga mora sadržavati sve troškove kako potrošači ne bi bilo diskriminirani.
12. Savjetodavna tijela u jedinicama lokalne vlasti i samouprave moraju dati suglasnost na povećanje odnosno smanjenje cijena, a ne mišljenje koje nikoga ne obvezuje.
13. Vanjski članovi u savjetodavnim tijelima lokalne uprave ili povjerenstvima davatelja javne usluge moraju dobiti naknadu za nazočnost sjednicama, proučavanje materijala i dolazak i odlazak na sjednice, jer to rade u svoje slobodno vrijeme. Ako su zaposleni njihov im poslodavac može smanjiti plaću, a zaposlenici lokalne zajednice i trgovca dobivaju svoju plaću mada nisu na svom radnom mjestu. To bi bila diskriminacija vanjskih članova.
14. Kada govorimo o sklapanju ugovora na daljinu ili putem sredstava daljinske komunikacije pritom ne mislimo samo na usluge već na sve ugovore. Nadalje kada govorimo o trajnom mediju koji trgovac mora dostaviti potrošaču prvenstveno mislimo na papir jer što će nekome disketa, ako nema računalo, ali svi u principu znamo čitati. Kako će potrošač dokazati da nije poslao potpisanu ponudu trgovcu? Trgovac treba u slučaju spora dokazati da je potvrdu primio.
15. Ukoliko trgovac ne obavijesti potrošača o pravu na jednostrani raskid ugovora potrošač treba imati to pravo bez ograničenja. Prevare telekomunikacija sa slanjem telefona.
16. Svi govore o mogućnosti kolektivne zaštite potrošača, a nitko ne želi osigurati novac za to posebno ne nadležno Ministarstvo. Čak nisu niti predvidjeli besplatnu pravnu pomoć. Kako se misli to organizirati bez novaca?
17. Nigdje se niti ne spominje da su postupci mirenja za kolektivne tužbe ili postupci pred drugim Agencijama na primjer Agencija za zaštitu tržnog natjecanja besplatni za potrošače.
18. Postupak prijave trgovca tržnim inspektorima se ne može provesti ako potrošač nije prošao propisani redoslijed iz članka 10. Zakona o zaštiti potrošača. Poseban je problem kada se radi o sitnim iznosima, a trgovac vara više ljudi (razlika u cijeni polica , kasa) pa da bi potrošač prijavio mora potrošiti višestruki iznos za koji je pokraden. Pojedini potrošači su nas pitali je li to radi toga da inspektori ne trebaju raditi?
19. Kada se predlaže brisanje članka 140. s prekršajnim odredbama da bi se one u novčanoj kazni smanjile tada predlažemo za povratnike ili recidiviste novi članak koji bi postrožio sankcije za one koje ponavljaju prekršaje. Nažalost toga ima dosta posebno kada se radi o naplati kućnog otpada.
tajnik HUZP-a
Tomislav Lončar

You may also like...

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *